Još neki od razloga da čovjek bude optimista, našao na netu:
Optimizam je opće očekivanje da će nam se u životu dogoditi više dobrih nego loših stvari. Običnim riječima rečeno, optimisti očekuju da će im budućnost uglavnom donijeti nešto dobro, dok pesimisti očekuju loše. Optimisti i pesimisti se razlikuju i u načinu razmišljanja.
Kad im se dogodi nešto loše, optimisti uzrok tih loših događaja vide u vanjskim, privremenim i specifičnim činiteljima. Za razliku od njih, pesimisti uzroke pronalaze u unutarnjim, trajnim i globalnim uzrocima. Dakle, pesimisti vjeruju da će se loši događaji uvijek događati, da je uzrok tome u nekoj njihovoj lošoj osobini te da će im se loše stvari događati i u drugim područjima života. Za razliku od njih, optimisti vjeruju da je loš događaj prolazan, da je uzrok u vanjskim okolnostima i da je ograničen samo na određenu situaciju u njihovu životu.
Kod optimista otporniji organizam
Istraživanja pokazuju pozitivnu povezanost između optimizma i zdravlja. Tako su optimistični bolesnici, kojima je ugrađena srčana premosnica, prije operacije bili manje depresivni i s manje neprijateljskih osjećaja. Nakon operacije doživjeli su veće olakšanje, bili su zadovoljniji medicinskom njegom i podrškom prijatelja, a bili su i sretniji. U idućih pet godina izvješćivali su o većem životnom zadovoljstvu i kvaliteti života nego pesimistični pacijenti. Optimistični studenti su rjeđe bolesni, rjeđe idu k liječniku i više vjeruju da mogu spriječiti moguće zdravstvene probleme, piše prof. dr. sc. Majda Rijavec. Optimizam je, također, vrlo bitan u borbi protiv neizlječivih bolesti, poput raka i bolesti srca. U jednom istraživanju u Americi pratilo se bolesnike s preboljelim infarktom. Nakon osam godina je utvrđeno da je od 25 bolesnika – optimista umrlo samo njih šest, a od 25 bolesnika – pesimista – njih čak 21. Također, optimistične žene oboljele od raka dojke manje su pod stresom i brže se oporavljaju od operacije. Zašto je optimizam povezan sa zdravljem? Istraživanja Martina Seligmana i njegovih suradnika, u kojima su korišteni intervjui i testiranje krvi, pokazala su da optimisti imaju bolje imunološko stanje organizma od pesimista. Tako se u slučaju virusne infekcije tzv. T stanice optimista umnožavaju mnogo brže nego u pesimista i tako štite organizam od uljeza. Također, stanice koje uništavaju strana tijela u krvi nisu tako učinkovite u pesimista kao u optimista. Osim toga, optimisti aktivno izbjegavaju stresne situacije, a kad im se dogode – primjenjuju učinkovitije strategije suočavanja s njima i lakše ih rješavaju. Budući da je poznato koliko stres utječe na pojavu bolesti, nije ni čudno što su optimisti zdraviji. Kad se pak razbole, optimisti traže informacije o svojoj bolesti, drže se liječničkih savjeta i mijenjaju ponašanja koja su dovela do bolesti.
Optimizam i duljina života
Tridesetih godina prošlog stoljeća je 180 mladih katoličkih časnih sestara zamoljeno da napišu kratke sastavke o svom životu. Tada su, u prosjeku, imale oko 22 godine. Opisale su glavne događaje u svom djetinjstvu, škole koje su pohađale, religijska iskustva i utjecaje koji su doveli do toga da odu u samostan. Ne znamo čemu su u to doba služili ovi sastavci, ali su bili arhivirani i s vremenom zaboravljeni. Više od šezdeset godina kasnije, troje psihologa – Deborah Danner, David Snowdon i Wallace Friesen – je ponovno pročitalo te kratke autobiografije i ocijenilo ih s obzirom na pozitivnost sadržaja. Bodovali su izraze koji su se odnosili na sreću, zainteresiranost, ljubav i nadu. Usporedili su indeks pozitivnosti s duljinom života svake časne sestre. Ono što su otkrili bilo je doista zanimljivo: časne sestre koje su imale najviši indeks pozitivnosti živjele su i do deset godina dulje od onih s najnižim indeksom. (Ovaj dobitak u duljini života veći je, primjerice, od onog za koji su istraživanja pokazala da se postiže prekidom pušenja. Dakle, ako već pušite, onda barem budite pozitivni!) I druga istraživanja o utjecaju optimizma i pesimizma na trajanje ljudskog života – pokazala su da optimisti žive 20 posto duže od pesimista.
