Autor Tema: Pješačko - biciklistički most  (Posjeta: 1879 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Olimp

Pješačko - biciklistički most
« : 24.06.2013 - 09:17:52 pm »

... Već sam pisao o mostovima, a biti će o njima još puno toga napisano. Oni su nam veoma važni za savremeni život jer povezuju dvije riječne obale. Povezujući njih povezuju i ljude, a često i narode koji žive na obalama rijeke. Ujedno su i pokazatelji veza izmedu tih naroda, jer kada se jedni na druge naroguše odmah ruše mostove, prekidaju nasilno vezu izmedu sebe,  a ako žive u slozi i žele tu slogu prikazati i drugima onda grade mostove, pa čak i na mjestima i za potrebe koje siromašniji ne mogu tek tako razumjeti. Jedan, možda i ne tako prijeko potreban, most spaja dvije obale rijeke Mure.

     


   Rijeka je na tome mjestu hirovita i brza, protiče Apaškom dolinom, koja je ime dobila po mjestu Apače u Sloveniji . 





     Izgrađen je sa namjerom da preko njega slobodno i bez ikakve kontrole prelaze pješaci i biciklisti – rekreativci , koji žele upoznati slovensku i austrijsku obalu rijeke i njene prirodne ljepote.





     ....a tih ljepota, pored šume i vode ima u obliku raznolikog cvijeca raznih boja, izgleda i mirisa. Zanimljivo je da se to cvijeće ne bere za nositi kuci, već ostaje u prirodnom ambijentu neobrano, odnosno i drugima nakon nas na pogledu.





.... dolina obiluje i raznim znamenitostima koje valja obići...





     Na mostu se ponekada održavaju i prigodne manifestacije na kojima i muzikanti „odrade“ svoj posao puštajući nizvodno zvukove svojih instrumenata...





     A most vitak i malo zalučen sasvim lijepo se uklapa u okolinu...




...kao da su okolina i most zajedno izrasli i razvili se...









... pogled izdaleka sa rijeke također  pokazuje kako se lijepo most uklapa u okolinu...





     Gledajući taj most uz šuštanje rijeke Mure zapitao sam se može li nam služiti kao primjer. Može li nam pokazati da se imamo pravo slobodno kretati s obje strane rijeke bez da nas netko kontrolira, da nas ograničava u nečemu, a da mi sami našim prolaskom ne oštećujemo prirodu i uništavamo je. Da li se znamo ponašati u prirodi? Ostaviti drugima lijepi cvijet koji nas je obradovao, na radovanje i uživanje. Imamo li snage sagnuti se i pokupiti nešto što je netko drugi donio u tu prirodu i bacio, a ne pripada joj i nije mu tu mjesto. Imamo li snage...




     Kada ćemo početi graditi mostove za osobno zadovoljstvo da prelazak preko njih bude osobna sreća i blagodat? Da li naše potomstvo već sada odgajamo da tako bude, mada sami nemamo sve to... Razmislimo ....


 suncanje
Živim snove, ne sanjam život