Autor Tema: Zemo iz Odžaka  (Posjeta: 1661 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Olimp

Zemo iz Odžaka
« : 26.05.2013 - 09:17:34 pm »

     ... Šesti dan putovanja kanuom od Zagreba prema Beogradu. Ujutro sam krenuo  iz Slavonskog Broda, put Brčkog. Jutro malo oblačno, ali kako se približava sredina dana oblaci se razilaze, a sunce sve više prži. Nemam se gdje skloniti u hlad i veslati po hladovini, već veslam po sredini rijeke Save i uživam u divnom danu. Ponekad pogledam na sat da se vremenski orjentiram jer strogo pazim da u vremenu od 13 pa do 15 sati pristajem i sklanjam se u hladovinu kako bih izbjegao žestinu sunca. Tada obično ručam, malo odrijemam ako me ne pronađu komarice i neke dosadne muhe koje samo oko nosa i ušiju vole zanovijetati.
   
     Riječni put me doveo kod krivine iza mjesta Donji Svilaj na BiH strani rijeke. Promatram šumovite brežuljke na desnoj strani rijeke i tražim mjesto pogodno za pristanak i popodnevni odmor. Moram naći mjesto gdje su vidljivi tragovi boravka ljudi jer okolo može biti mina, a gdje su ljudi boravili onda ih tu nema
 




     Na samoj riječnoj krivini u čamcu zatekoh dvojicu starijih ljudi koji vade ranije postavljene mreže. Malo sam sa njima porazgovarao i uputiše me nekih petstotinjak metara dalje da pristanem kod jednoga privezanoga čamca. Tu na obali je sigurno ali mi ne preporučuju da idem van  zone pokošene trave jer je uokolo minirano. Na tome mjestu je i brvnara koju je sagradio "Zemo iz Odžaka". Ako se on i pojavi nema problema, rekoše. Samo neka mu kažem da me "doktor" uputio da se tu mogu odmoriti.

     Poslušao sam njihov savjet, pristao, iskoristio postavljeni stol i spremio si ručak, i taman kada sam se htio prihvatiti jela evo ti "Zeme iz Odžaka". Pozdravismo se, upoznasmo, odbio je ponudeno jelo, ali ja nisam odbio ponudenu rakijicu i počnemo razgovarati uz rakijicu.


 


      Iz Zemine priče doznah da je tokom ovog međunacionalnog bjesnila bio na tim terenima angažiran kao vojnik. Tereni su mu se svidjeli i kada se sve umirilo, pucnjevi prestali, odlučio se ovdje "skrasiti" u slobodnom vremenu. Poznavajući teren sam si je razminirao komad obale, raskrčio ga, sa "jaranima" složio prelijepu sojenicu i ovdje boravi maksimalno vremena koliko mu život dozvoljava. Često mu dolaze prijatelji i sa njima u društvu lovi ribu, kuha riblje čorbe, roštilja i sl. I zimi provodi ovdje slobodno vrijeme.


 


     U toku našega razgovora otišao je naložiti peć smještenu pored sojenice, na otvorenom i skuhao nam kavu. Iako ne pijem kavu ova mi je i te kako prijala.




     Vrijeme mi je u hipu proletjelo, popodnevni odmor prošao, popismo po jednu rakijicu za svaku nogu na rastanku, pozdravismo se kao stari drugari i nastavih put rijekom.


 

      Od tada Zemu nisam vidio, ali mi je ostao u lijepoj uspomeni. Srećno mu bilo i lijepe dane u svojoj vikendici provodio sa svojim društvom, ali i sa putnicima namjernicima ...


 suncanje
Živim snove, ne sanjam život