Autor Tema: Viša prirodna sila  (Posjeta: 1607 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Olimp

Viša prirodna sila
« : 14.04.2013 - 07:09:27 pm »

     Kakve nas sve nedaće u prirodi mogu zadesiti. Od brzih promjena vremenskih prilika, susreta sa stanovnicima prirode sa kojima bi najradije susret ostavili za neke "bolje dane", gubljenje orjentacije gdje se nalazimo, pa sve do zadovoljenja kojekakvih potreba koje osjećamo.

     Još ako iskoristimo boravak u prirodi da bi se dobro okrijepili ićem i pićem eto ti nove nevolje na pomoli. a o takvoj jednoj je ovdje rijeć.





     Sa prijateljem sam se uputio na "krstarenje" kanuom po nabujaloj rijeki Lonji. Rijeki koja tiho teče kroz široke šume i polja izmedu Bilogore i rijeke Save. Vrijeme nam je bilo naklonjeno, dan sunčan i ugodno topao. Ponesli smo sa sobom i nešto da brke omastimo, ali i da ih ne ostavimo suhe na ovome predivnom danu.





     Najprije smo jedno vrijeme plovili, pa na pogodnome mjestu zastali da malo pojedemo, otvorili smo bocu dobroga domaćega vina (Made in Slovenija) koje dobih na poklon, pomješali vino sa vodom i prepustili se okusima. Nakon jela i okrepe nastavismo putovanje.





     Kako rekoh rijeka je nabujala, preplavila i dio šume i ne može se baš na svakome mjestu izaći iz kanua na obalu, što zbog raslinja, što zbog strme obale, a najviše zbog blata koje je obilato na rubu vode i obale.

     Doduše nismo niti imali neke prijeke potrebe da izlazimo iz kanua, a niti smo se osvrtali na tu činjenicu otežanoga izlaska iz kanua na obalu. Nismo sve dok...

     Ispijeni gemišti učiniše svoje. Organizam ih "preradi", ali treba izbaciti iz sebe tu "preradenu" tekućinu. Samo lako je reći ali kako učiniti. Ako se ispravi i ustane u kanuu da obavi potrebno, mogao bi prevrnuti kanu i obojica završiti u hladnoj rijeci, ili bi sam mogao ispasti iz kanua. Ta solucija otpade. Probasmo na par mjesta i ne mogasmo izaći, a potreba je sve veća.

     Spas nam se ukazao kod jedne daščare koju si netko sagradio kako bi imao krov na glavom dok je u prirodi. Dođosmo do nje i ne mogasmo izaći zbog blata. Ali iz vode viri nekakva ploča na stupu. Probasmo je klimati i utvrdismo da je vrlo čvrsta i nepomična.





      Bila je malo preblizu ogradi terase, ali prijatelj, u nuždi spretan kao vjeverica, nije se na to osvrtao. Sila zakon mjenja, kako rekoše naši stari. Pope se on na tu ploču iz kanua, sigurno i spretno tako da bi mu i vjeverica pozavidjela na spretnosti.





     Ispita najprije čvrstoću ograde da ne bi popustila u odsutnome trenutku, a on završio lednim padom u vodu, ispita i čvrstocu podloge na kojoju se popeo ....   




     ... a dalje je sve bila rutina uvježbana toliko puta ponovljenim pokretima u životu.





 suncanje
Živim snove, ne sanjam život