Pojma nemam gdje bih stavio ovu temu. U svakom slucaju je moramo imati i malo prodiskutovati o njoj. Prije rata je nasa opstina bila poznata po tome sto je kroz nju prolazilo dosta droge i nesto se i zadrzavalo od iste. Slucaj babilon kada su pronasli u podu drogu itd. itd. Mnogi od nas su negdje vani gdje je kontakt sa tim stvarima na ulici i medijima intezivniji nego dole. Pronasao sam neki clanak jos na netu pa cu i njega ubaciti.
Otvoren Centar za metadonsku terapiju
DOBOJ - U Centru za mentalno zdravlje u Doboju ju
Metadonska terapija nikada nije ni bila skidanje jer, pokazalo se da je mnogo teže skinuti se sa metadona nego sa "bijelog" ili "žutog".
Postoji dosta jednostavna metoda skidanja koja može biti sprovedena i kod kuće. Moj interes u ovom postu je što se kod mene (u Beogradu) može naručiti i kupiti natrij (Sodium) askorbat, pomenut u terapiji.
LJEČENJE NARKOMANIJE
Metoda lječenja narkomanije sodium ascorbatom je jednostavan, jeftin i efektan ortomolekularni tretman koji je razvijen prije trideset godina u SAD-u i namjerno ignoriran i "zaboravljen".
Danas jedini način da se organizam „skine“ s opijata uključuje medicinski tretman koji je često i gore iskušenje nego nastavak konzumiranja narkotika (koji postepeno razaraju čitav organizam). Razlog je jednostavan - za „skidanje“ se najčešće koristi također narkotik, ali jedan poseban, koji ortodoksna (ili konvencionalna) medicina koristi da bi „zavarala“ ovisnike i prevela ih na medicinski narkotik - metadon. Tako se umjesto da ovisi o herionu, narkoman navede da ovisi o metadonu. A metadon je u legalnoj prodaji i također predstavlja jedan sintetički opijat (dimetilamino- difenilheptan). Skidanje s metadona je također teško i zapravo nemoguće. Tako problem narkomana ostaje, ali kako to vole reći stručnjaci – narkoman je pod medicinskom kontrolom.
O tome kako na ovoj kontroliranoj medatonskoj narkomaniji zarađuje farmaceutska industrija, koja tako dobiva svog doživotnog konzumatora, ne treba mnogo govoriti.
Farmakobiznis i ovako opstaje samo zahvaljujući bolestima, a narkomanija je samo još jedna veoma profitabilna bolest. Ukinuti je, ili narkomane trajno izlječiti od ovisnosti predstavljalo bi poslovnu katastrofu. Zato je mnogim narkomanima i doktorima i danas nepoznato da je ortmolekularna medicina u SAD-u još sredinom sedamdsetih godina ponudila učinkovit i trajan način izlječenja od bolesti ovisnosti.
Tretman je, od strane visokih državnih medicinskih autoriteta, odmah odbačen kao nedokazan i prije nego što su rađena bilo kakva klinička ispitivanja na nekoj od državnih klinika. Iako je efekt lječenja na maloj privatnoj klinici koja je ovaj tretman prva provela bio praktično 100 posto učinkovit.
Vremenom je ovaj jednostavan, jeftin i učinkovit ortomolekularni tretman namjerno ignoriran i “zaboravljen” – zbog profita.
RECEPTORI OPIJATA ILI RECEPTORI ASKORBATA?
Terapiju na velikim dozama natrij askorbata su, nezavisno jedan od drugog, razvila dva američka doktora Dr Irvin Stoun, koji je teoretski sagledao problem i dr Alfred Libi koji je praktično ovu metodu prvi počeo uspješno primenjivati na privatnoj klinici Santa Ana u Kaliforniji. O tome postoji i njihov rad : “Hipoaskorbemija- kvašiorkor pristup u terapiji nad uživateljima droge: Pilot studija” (Stone and Libby: "Hypoascorbemia— Kwashiorkor Approach to Drug Addiction Therapy: A Pilot Study").
Da bi smo shvatili kako se pomoću molekula C vitamina vrši detoksifikacija pogledajmo prvo kako se narkomanija manifestira na staničnom nivou.
Još 1977. godine izašla je teorija po kojoj u mozgu postoje mjesta receptori za prijem molekula suspstanci koji imaju funkciju neurotransmitera. Za njih se vezuju i molekule opijata tj. opioida (što je širi pojam i odnosi se na sve narkotike) pa se nazivaju opioidnim receptorima. Naime, otkriveno je da se najveći broj ovakvih vezivanja događa duboko u mozgu u stanicama koje grade i veoma primitivne limbičke sisteme, a nalaze se i u osnovi složenijih sistema. Tako vrlo primitivne zmijolike ribe “hagfish”, kao i morski psi, imaju onoliko mjesta za vezivanje opioida kao i najsavršeniji sisavci - majmuni i čovjek. Izgleda da su svojstva ovih opioidnih receptivnih mejsta i kod primitivnih i kod složenijih kralježnjaka ista, što za evoluciju znači da se malo promjenilo za 400 milijuna godina. Naravno, pod uvjetom da je tako duge evolucije uopće i bilo.
Endosimbiotska teorija , upućuje nas da je zapravo količina energije koju je koncentrirala jedna kolonija bakterija mitohondrija odlučujući faktor u formiranju primitivnih ili složenih organizama. Dakle, vrijeme nije odlučujući factor jer zašto onda nisu evoluirali svi primitivni organizmi i prešli u složenije sisteme? Ova receptivna mjesta u mozgu za vezivanje opijata kod ranih vrsta kralježnjaka (po evolucionistima) su razvijena da bi se koncentrirali i lokalozirali elektronski labilne molekule natrij askorbata, koje su pomagale u neurotransmisiji elektrona ondnosno nervnog impulsa. Činjenica da ova mjesta vezuju opijate je verojatno čista slučajnost, zbog moguće sličnosti oblika molekula natrij askorbata i pojedinih opiopida.
Natrij askorbat je tako molekula koja se izgleda malo promjenila za 400 milijuna godina evolucije i što bi značilo da je bila prisutna na evolucijskoj sceni puno prije nego što su se ribe pojavile.
“Ukoliko je ova hipoteza evolucionista točna onda bi ovi receptori morali promijeniti ime i u medicinskoj literaturi se nazvati receptori askorbata, a ne receptori opioida”, smatrao je dr Stoun.
Ukoliko primjenite endosimbiotsku teoriju očito je održavanje istog principa koji funkcionira i kod primitivnih i kod složenih bakterijskih organizacija. Molekuli endorfina (prirodnih enzima koji nastaju u hipotalamusu) veoma su slični s morfinom koji se dobiva iz opijuma. Svaka molekularna struktura identična ovoj, ukoliko se sintetizira u laboratorijama, lako će se smjestiti u ovim receptorima u mozgu.
I to je metoda koja se primjenjuje i kod izrade raznih bojnih otrova. Jednostavna molekularna kamuflaža. Treba samo naći zamorce za eksperimente.
Ovi receptori u mozgu su po prirodi “zainteresirani” za primanje neke molekule neurotransmitera koja se treba tu ugraditi (kao lego kockica). Kada na ovakvo mjesto, zbog moguće sličnosti molekula, uleti molekul narkotika (koje je neko napravio da možda baš tako liče), nastaje njihovo opijatsko djelovanje.
U kroničnom nedostatku askorbata, opioidi se ugrađuju u funkciju neurotransmitera.
Naime, molekuli natrij askorbata i molekuli opioida kao da se natječu koji će se prije smjestiti na ova receptivna mjesta u mozgu ali učinak je takav da u prisustvu velikog broja molekula natrijum askorbata opioidi nemaju šansu.
Problem nastane ukoliko molekula natrijum askorbata nema u dovoljnim količinama i ostaju upražnjena ova receptivna mjesta a to se događa kod avitaminoze poznate kao skorbut.
Nažalost, ova avitaminoza je uvijek prisutna kod narkomana ali i kod oboljelih od raka.
Najzanimljivije je kada se molekuli opioida već smjeste na ova receptorska mjesta u mozgu, nalet velikog broja molekula natrij askorbata ih prosto izbacuje odatle jer stanice organizma ipak daju prednost molekulama askorbata.
To je bio ključ za rješenje narkomanskog problema koji su ponudili u svojoj terapiji dr Stoun i dr Libi.