Autor Tema: Splavom u avanturu  (Posjeta: 894 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Olimp

  • Gost
Splavom u avanturu
« : 06.07.2011 - 08:58:54 pm »

     Šta je to što nas tjera da dobrovoljno poduzimamo aktivnosti koje rijetko tko poduzima. Aktivnosti koje nam i nisu potrebne u životu, aktivnosti koje mogu biti zabavne, dosadne ali i opasne. Neki takve aktivnosti zovu avanture.

     Kada se spomene avantura odmah nam srce brže proradi, krv potece brže venama, a mašta nam proradi predocavajuci nam kojekakve vanredne zgode i nezgode.

     Šta je to što nas svjesno tjera u avanturu? Šta je to što nam želi uzburkati mirnu, uhodanu, svakidašnjicu necime što inace nema mjesta u njoj? Da li je svi volimo ili je ona svojstvena samo nekima ljudima?





     Po mome mišljenju svi mi volimo malo izmjeniti kolotecinu života, više ili manje se "ocešati" o nekakvu avanturu na koju ce nam spomen u buducnosti donositi srse i žmarce u tjelo, oci nam se zakrijestiti, a ako je budemo nekima prepricavali, narastiti cemo odmah par centimetara.

     Zašto nam je avantura važna u životu iako nam cesto i nije potrebna?





     Vjerojatno to imamo u sebi od rodenja a prenosi se genetski. Želja za necime izvanrednime, necime što ce nas uzdignuti nama samima, a i okolini u kojoj živimo. Necime cime cemo sebi dokazati da nešto možemo uraditi, nešto što mogu i drugi, ali nemaju petlju za to. E ta spoznaja nam daje još veci poticaj da se upustimo u avanturu. A avantura ima svakojakih.

     Evo vam jedne od bezbrojnih. 





     Dugo plovim rijekama na kojima sam puno toga susretao, vidjeo i doživio. Susreo sam i ljude srednjih godina koji su u Zagrebu izgradili drveni splav u namjeri da se njime spuste rijekom Savom do Beograda (Zemuna kako oni kazaše). Splav su sagradili prema svojim zamislima i idejama, na njega ce postaviti šator, nabavili mali pomocni motor, pokušali  izazvati medijsku buku o svojem poduhvatu, a kako im baš to nije uspjelo u željenom intenzitetu otisnuli su se nedavno niz rijeku.





     Prva rijecna teškoca pojavila im se nakon par kilometara rijecne plovidbe kada su došli pred slap, odnosno rijecne kaskade kod toplane gdje rijeka preko kaskada u dužini od pedesetak metara spušta svoju razinu za oko 8 metara. Kaskade su bile neprolazne za splav pa su ga morali izvlaciti, tegliti nizvodno do pogodnoga mjesta koje im omogucuje povratak splava nazad u vodu.





     Izgubiše na to više od pola dana, a onda se konacno prepustiše vodenoj matici i otploviše. I sada dok ovo citate plove i dalje rijekom.

     Pokušao sam, kao "stari" poznavaoc rijeke Save koji sam prije par godina proplovio taj put kanuom, stupiti u kontakt sa njima, malo popricati, možda im neki koristan savjet dati, kontakt prema ljudima uz rijeku kojima se mogu obratiti u slucaju situacije "nedaj bože".





     Rekoh pokušao. Ali mo to nije uspjelo. Bio sam u blizini splava, susreo dio društva koje se namjeravalo spustiti rijekom nizvodno . . . i na tome otade. Jedva da su mi na pozdrav odgovorili, a od nekakvoga nespontanog razgovora rijekoljubaca ne dogodi se ništa.





     Zacahurili se u sebe, odbili bilo kakav kontakt sa okolinom nekoliko dana prije nego ce zaploviti. I mada su znali za mene i da sam preplovio taj cijeli put nisu ispoljili nimalo radoznalosti, nisu imali niti jedno pitanje o putu koji je pred njima. Kao da sve znaju, a prvi puta plove ovako rijekom. Prvi puta su na rijeci Savi u dužoj plovidbi.





     Ovakvo njihovo ponašanje postavi mi pitanja. Šta oni uopšte traže na rijeci? Zašto krecu na takav put?

     Putovanje ovakvim nacinom daje nam šansu da upoznamo razne krajeve, ljude, obicaje i navike. Trebalo bi nas "obogatiti" takvim spoznajama. Svi ljudi uz rijeku na koje naidu su rijekoljupci, ljudi prirode, druželjubljivi, dobrocudni i razgovorljivi. Srdacno prihvacaju kontakte i razgovore.

     Ukoliko i dalje ostanu pri svojim stavom zatvorenosti prema okolini puno toga ce propustiti. Puno toga što cini bogatstvo putovanja. Ako se toga lište onda su okrnuli svoj put, uskratili si puno toga. Nece upoznati Ljude sa velikim slovom LJ.


     



     Neovisno o svemu kao ljubitelj rijeka, prirode i ljudi uz i na rijekama želim im lijepo vrijeme, ugodnu plovidbu i dobar provod.