Autor Tema: Zaštićene žabe  (Posjeta: 983 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Olimp

  • Gost
Zaštićene žabe
« : 20.06.2011 - 09:27:32 pm »


     Polako ali sigurno u svojoj bahatosti, bezobzirnosti i nemaru pomješanim sa licemjerstvom prema prirodi, dodosmo pred kraj. Kraj spoznaje i saznanja da se ne smijemo tako bahato ponašati, da ne smijemo ici protiv prirode, da ne smijemo uništavati životinjski i biljni svijet radi profita, bogatstva i komfornog življenja, koje nismo zaslužili.






     I da barem iskoristismo takvo svoje negativno ponašanje. Da barem bolje i komfornije živimo, da imamo više. Niti bolje, a niti komfornije živimo, a niti nemamo više. Imamo malo, gotovo ništa.

     Ratovima, bezumnim izmjenama prirode poduzimanjem velikih radova, isušivanjem terena koji su milenijumima bili mokri, uništavanjem šuma ugrozismo ne samo svoj opstanak na ovoj prelijepoj izmucenoj planeti, vec ugrozismo život uopce na planetu.







     Šta dobismo od takvoga ponašanja?

     Korisno ništa, A štetno?

     Uništismo svježinu zraka, cistocu vodotokova rijeka, jezera i mora, zatrovasmo tlo,  narušismo prehrambene lance životinjskog, ali i lance opstanka biljnoga svijeta, zarazismo i sebe i druge boleštinama koje do sada nisu postojale, a za koje nemamo ljekove.

     I najgore od svega još nije prevladala misao u vecine stanovnika ovoga planeta: "Šta osobno iz svoje domene mogu napraviti da poboljšam to stanje"?







     Pod hitno nam je potrebna ogromna, nemjerljiva doza ekološke svijesti, jer ako nju ne stvorimo odosmo u nepovrat kao bica koja su nekada stanovala na zemlji pa izumrla. Naše fosilizirane ostatke možda netko za koji milion ili više godina ce proucavati cudeci se da smo pored toliko razvijenoga mozga i sposobnosti mišljenja ostali najveci glupaci od svih živih bica u prošlosti. Pominjati ce nas kao i mi što sada pominjemo dinosauruse. Biti cemo bica koja ostadoše ugradena u okamine.







    Raduje me kada u životu sve cešce susrecem tragove i napore ljudi da se otrgnemo dosadašnjih loših navika i poduzmemo makar i male akcije da ispravimo veliku nepravdu koju majci prirodi ucinismo. Nepravdu kojom je uništavamo na svim poljima, u zraku, površini zemlje i vode, u dubinama zemlje i vode.

     Jedan od tih, pohvale vrijedan, napor mogli ste vidjeti na fotografijama koje se promecu izmedu redova ovoga teksta. Javno ga pohvaljujem, ja osobno koji sam kapljica u moru covjecanstva, ja koji ako ovime napravim mali valic u tome moru uspijeh barem nešta.






     Uspjeh da vas malcice zamislim da li svatko iz svoje domene može nešto uciniti da nam priroda ne trpi, da bude cistija, da se vrati flora i fauna tamo gdje je sa vjekovnih prostora otjerasmo. Da se sagnemo i pokupimo sa tla prvo smece na koje naidemo, a koje netko neljudski odbaci tamo gdje mu nije mjesto. Da promjenimo negativne navike u pozitivne, da priznamo sami sebi da nam je najveca Majka u biti svuda prisutna Majka Priroda.

      zloco zloco zloco